Bilješke sa granice oziroma državne meje

[Stanley]

Od 6. siječnja 2019. živim na novoj adresi. Prodao sam stan u zagrebačkoj Herceg-Malešnici i uselio u novokupljenu kuću u Šenkovcu, domicilno željezničko stajalište Sutla. Selidba iz Zagreba u poluseoski ambijent je velika promjena. Neće mi nedostajati grad u kojem sam proveo čitav život i iz kojeg pamtim najljepše godine, a koji je danas Oklen Siti i kojim će jedan sirovi nakupac, mešetar, politički trgovac i osumnjičeni kriminalac vladati sve dok ga ne iznesu. Matična općina sada mi je Brdovec, a tko je tamo na vlasti u ovoj blesokraciji uopće me ne zanima.

Promjena mi jako prija. Zrak je čist, kraj je miran, susjedi su za poželjeti, svatko prolazniku poželi dobar dan, a noćno nebo je fenomenalno. Nema više jurnjave automomobila, škripanja kočnica, divljačkog trubljenja i treštanja cajki. Nema više revanja pijane bagre iz parka ispod prozora. Ovdje se jedino ponekad čuje lavež psa u daljini, kukurikanje pijetla i njakanje magarca Veseljka iz seoskog ugostiteljstva ''Stara preša''.

Otvorio sam ovu temu s namjerom da u njoj povremeno stavljam bilješke iz novog okruženja, koje ne bi bile dovoljne za zaseban putopis. Biti će tu svega, a tko me želi pratiti uvijek je dobrodošao.

 

Naš novi dom u Šenkovcu. Na proljeće slijede veliki radovi na uređenju treće etaže, zamjeni stubišta, izgradnji parkirališta za automobil mog zeta i još par milijuna sitnica:

 

 

Cijelo prizemlje s dvije sobe, zasebnom kuhinjom i kupaonicom biti će na raspolaganju meni osobno, a u ovoj prostoriji će jednog dana biti maketa željeznice (sada u njoj privremeno boravi moja unuka):

 

 

Sa susjedima i ostalim okolnim živim bićima već smo uspostavili dobre diplomatske odnose. Ovaj susjedov cucak laje na mene iz dvorišta kada idem u dućan, ali uredno upada k nama i pije vodu iz malog bazenčića:

 

 

Od centra Zagreba, čitaj Glavnog kolodvora, udaljen sam 25 km, a 29 prigradskih vlakova dnevno (vikendom nešto manje) dovoljno je za udobno putovanje u takozvanu ''metropolu''. Do granice sa Slovenijom imam oko 1 km lagane šetnje, koja se lako može produljiti do Dobove i zatim nastaviti vlakom uzduž i poprijeko Dežele. Što mi je u planu za proljeće, no o tom potom.

 

Stajalište Sutla i Som za Harmicu:

 

 

 

Pod stare dane beskućnik

 

Prema planu trebali smo preseliti još u listopadu, no zadesio nas je takav niz peripetija da bih o njemu mogao napisati knjigu. Toliki splet nesretnih okolnosti, neočekivanih zapreka i natezanja s birokracijom ne bih nikome poželio. Nevolje nisu prestale ni useljenjem - soboslikara je usred posla uhvatila gripa, a kćer mi se prije nekoliko dana strovalila niz stube na radnom mjestu, slomila kost u stopalu i sada je u gipsu. Samo nam je još falio požar i potres da priča bude zaokružena. Ipak se polako sređujemo, a uskoro ćemo moći primiti i prve goste.

S obzirom da smo stan morali predati kupcu 21. prosinca, a u kuću još nismo mogli useliti, morali smo se nekako snaći. Obitelj mi se privremeno smjestila na dvije adrese, a ja sam kao ''tehnološki višak'' postao beskućnik. Utočište su mi pružili stari prijatelj Portos i njegov prika Mato u Pušći. Kuća je bila prazna jer je gazda otputovao u Kanadu.

 

Portos, čovjek kome sam veliki dužnik:

 

 

Zagorski bregi su lijepi i u prosincu:

 

 

Moj mali susjed koji me često pohodio, ali mu nisam dopuštao da uđe u kuću:

 

[Stanley]

Portos me podsjetio kako se cijepaju drva i pali vatra, a kako sam zadnju vatru palio 1972. godine stručna pomoć mi je dobro došla. Bilo je uzbudljivo ali uzaludno - kuća je bila prehladna, spavanje robija, a tuširanje mislena imenica. Izdržao sam četiri dana i onda potražio novo utočište u Samoboru:

 

 

U Samoboru sam boravio trinaest dana i za to vrijeme puno puta obišao ovaj lijepi gradić:

 

 

 

 

 

 

 

 

[Stanley]

 

 

 

Ponešto o novom domicilu

 

Šenkovec je naselje u sastavu općine Brdovec, županija Zagrebačka. Nalazi se na državnoj cesti D225 Zagreb - državna granica (granični prijelaz Harmica - Rigonce). Na popisu stanovništva 2011. godine Šenkovec je imao 734 stanovnika. Naselje ima sve što je najnužnije za normalan život - osmogodišnju školu, poštu, ambulantu, ljekarnu i nekoliko trgovina, a za ostalo tu je obližnji Zaprešić.

 

Stara školska zgrada Opće pučke škole iz 1902. godine:

 

 

Ispred stare škole je spomenik najpoznatijem potomku Šenkovca:

 

 

Baltazar Adam Krčelić (Kerchelich, Kerchelics; Boltižar, Boltek, Bolthisar), Šenkovec 1715. - Zagreb 1778., bio je hrvatski povjesničar, književni povjesničar, teolog i pravnik. Bio je pristaša prosvijećenog apsolutizma. Uz Pavla Rittera Vitezovića bio je najistaknutija ličnost hrvatskoga kulturnog života svojega doba.

 

Baltazar Adam Krčelić:

 

 

Vraćamo se u sadašnjost. Ovih dana je deda pratio unuku u školu dok se ne navikne na samostalno putovanje vlakom:

 

 

Putem se iskoristila poneka prilika da se uhvati motiv sa željeznice, a ovo je teretni vlak u prolazu kroz stajalište Vrapče:

 

 

Toliko za početak teme. Nastavci slijede kada bude prilike.

[Medo]

 

Neka je sa srećom!

 

Medo

[crhav]

Tako se to radi, treba otici u prirodu.............sad mozes i vrtnu zeljeznicu...............

 

Velimir

[dnovakovic]

Jako zanimljiv "putopis" ako ga možemo svrstati u tu vrstu.

Zaista je potrebno mnogo hrabrosti za novi početak u novoj sredini, i to u našim godinama.

Jedino što ti mogu poručiti je bravo Stanley!

[Stanley]

@ Medo - Hvala.

@ crhav - Prostora za vrtnu željeznicu ima, ali bi morala biti zupčasta jer je grunt u nagibu.

@ dnovakovic - Dvosobni stan bio nam je pretijesan za četiri osobe iz tri generacije i morali smo naći neko rješenje. Ova kuća je bila best buy i nudi tri puta više prostora. Ja sam se odmah navikao na novu sredinu, mlađarija također.

Jučer sam malo ušetao u Marijagoričko pobrđe (tako se zovu oni bregi između Zaprešića i rijeke Sutle što se vide iz vlaka i autoceste) i prenosim nekoliko dojmova.

 

Ovdje se dobro jede:

 

 

Gazda ima vlastiti ribnjak:

 

 

 

 

Opet jedna općina...

 

 

... i jedan Santa Kruz:

 

 

Za sada samo izdaleka:

 

 

Izvor potoka Stubalj u Svetom Križu, voda nije za piće:

 

 

Brda u Deželi su veća:

 

 

[Renato]

Čestitam na selidbi. Ja sam istu stvar napravio prije 9 godina i nikada nisam ni trenutka požalio. Kuća u prirodi ima puno čari.

 

Sent from my Lenovo P2a42 using Tapatalk

 

 

[riceburner]

ja sam napravio obrnuto i isto mi nije zao, sto umjesto 1800kn plina u zimskim mjesecima dobivam 200kn za 2 do 3 celzijevca toplije...

[Renato]

ja sam napravio obrnuto i isto mi nije zao, sto umjesto 1800kn plina u zimskim mjesecima dobivam 200kn za 2 do 3 celzijevca toplije...

 

Sve je stvar kakva ti je izolacija. Za 130m2 ugrijanih na 22.5 C imam trošak od 850 kn 2-3 mjeseca godišnje. Ostatak je manji.

Godišnje je trošak tople vode grijanja i kuhanja na plin cca 3500 kuna.

[mali.paja]

 

Sve je stvar kakva ti je izolacija. Za 130m2 ugrijanih na 22.5 C imam trošak od 850 kn 2-3 mjeseca godišnje. Ostatak je manji.

Godišnje je trošak tople vode grijanja i kuhanja na plin cca 3500 kuna.

Ja isto toliko za kuću potrošim Uglavnom računao sam da mi je u prosjeku 50€ mjesec.

[Stanley]

Ključ Brdovečki 2. veljače 2019.

Danas je konačno zatoplilo pa sam se uputio u nastavak upoznavanja novog okoliša. Ciljana destinacija je bila selo Ključ Brdovečki s južne strane željezničke pruge.

Nepoznatom dešperatnom momku valja oprostiti šaranje s obzirom na vapaj ljubavnog jada. Nepismenost se ne prašta:

Prvi put čujem za kajkavsku ikavicu:

Kažiput:

Pozicija na Google Earth. Žuta crta označava katastarsku granicu sa Slovenijom koja slijedi stari tok Sutle:

Dva usputna bijela mačića:

Smjer kretanja vodi preko ŽCPR Sutla:

S obzirom da je subota nisam očekivao neku željezničku aktivnost, no u kratkom vremenu ispratio sam čak četiri vlaka. Čim sam prešao prugu začulo se cin-cin:

 

[Stanley]

Ide teretnjak iz Dobove:

HŽ Cargo 1141-203 s 22 Tads-z:

Do stajališta Harmica 1 km:

Za početak ću desno:

U deželi je sunčano:

Dvorac Mokrice:

 

[Stanley]

Igralište NK Sutla Šenkovec:

Igralište je uz prugu pa mi nije promakla Brenči 1142-007 koja ide strojno u Dobovu:

Taman sam se vratio do ŽCPR-a i krenuo u selo kad se opet začula najava vlaka:

Taurus SŽ 541-007 s 28 Uagps:

 

[Stanley]

Nekoliko slika iz Ključa Brdovečkog, sela od nekih 600 stanovnika:

 

 

 

 

 

Cilj mi je bio doći do rijeke Sutle. Jedan mještanin me uputio u pravom smjeru, a to je ovaj most u sredini slike:

 

 

Na mostu je stajao policijski automobil našeg MUP-a i u njemu dvojica policajaca. Javio sam se i pokazao im osobnu iskaznicu, a dalje je slijedio kratak razgovor:

- Ja sam šetač koji želi fotografirati rijeku Sutlu.

- Možete, nema problema, samo nemojte slikati nas.

- Bez brige, ne budem. Uostalom, kaj ćete mi vi?

I tako je kratak susret završio općim smijehom, a ja sam zabilježio Sutlu u vrlo donjem toku:

 

 

 

 

[Stanley]

Na putu prema kući začuo sam iza leđa novu zvonjavu na ŽCPR-u. Nije mi se dalo vraćati natrag pa sam vlak zumirao iz daljine:

 

[mali.paja]

Ključ Brdovečki 2. veljače 2019.

Prvi put čujem za kajkavsku ikavicu:

Svašta ćeš ti sad još naučiti. Recimo da bi selo Drenje bilo glavno po ikavici. Drenjčani za svoje selo kažu Drie, slovo "nj" se izgubi ili ne ćuje. Tamo će ti stari ljudi reći mliko a ne mlijeko ili po kajkaski mleko. Kažu da je taj dio naselio puk negdje između Hercegovine i dalmatinske zagor u bijegu pred Turcima. Samo i to po malo nestaje. Tako ti i Međimurci za svoje zemljake iz Kotoribe ne priznaju da su Međimurci. Rekli su mi da su to Bosanci koji su se naselili tamo u bijegu od Turaka.

[Janko]

Prvi put čujem za kajkavsku ikavicu:

 

Svašta ćeš ti sad još naučiti. Recimo da bi selo Drenje bilo glavno po ikavici. Drenjčani za svoje selo kažu Drie, slovo "nj" se izgubi ili ne ćuje. Tamo će ti stari ljudi reći mliko a ne mlijeko ili po kajkaski mleko. Kažu da je taj dio naselio puk negdje između Hercegovine i dalmatinske zagor u bijegu pred Turcima...

Da ste u petak navečer (noć muzeja) bili na ovoj adresi, svašta bi o tome čuli...

Za sad više o tome: https://www.udrugaivanaperkovca.hr

[Stanley]

Da ste u petak navečer (noć muzeja) bili na ovoj adresi, svašta bi o tome čuli...

 

Hvala na informaciji. Nisam imao pojma o tome iako mi je mjesto zbivanja udaljeno manje od deset minuta hoda. U svakom slučaju namjeravam posjetiti udrugu i malo roštati po literaturi.

[Stanley]

Pješice do Savskog Marofa, 7. veljače 2019.

 

Jučerašnji lijep predproljetni dan iskoristio sam za protezanje nogu u smjeru istoka - nekoliko laganih kilometara do Savskog Marofa i nekoliko usputnih impresija.

 

Moja odredišna pošta 10292 Šenkovec:

 

 

 

Zanimljivo - ja izlazim iz Ključa Brdovečkog, a oni sa druge strane ulaze u Šenkovec. Ploče su na razmaku od nekoliko metara:

 

 

 

Pruga i Pliva s jakim zumom:

 

 

Ovu građevinu viđam iz vlaka pa sam odlučio razgledati je izbliza:

 

 

Dvorac u Laduču prvi put se spominje već 1574. godine. Laduč je u srednjem vijeku pripadao Susedgradsko-stubičkom vlastelinstvu koje se prostiralo od Zagrebačke gore do rijeke Sutle. U prvoj polovici XVII. stoljeća na Susedgradsko vlastelinstvo je došla plemićka obitelj Vojković, gdje su stekli neke posjede među kojima je bio i stari dvor u Laduču. Obitelj Vranyczany navodno ga je dobila na kartama. Današnji izgled dvorac je dobio 1882. godine po projektu arhitekta Waidmana, a po narudžbi baruna Vladimira Vranyczanyja. Do Drugog svjetskog rata služio je kao ljetnikovac, a poslije rata u njemu je bila smještena ratna siročad. Danas je tu podružnica Doma za djecu i mlađe punoljetne osobe Zagreb. Dvorac je uvršten među spomenike druge kategorije.

 

Barun Vladimir Vranyczany:

 

 

Nekoliko slika dvorca:

 

 

 

[Stanley]

(Nastavak sa prethodne stranice)

 

 

 

Idemo dalje, a prvi je na redu ovaj kusati putokaz:

 

 

S obzirom da sam 200 m bliže od ''Stare preše'' prevalio sam do sada 2,3 km:

 

 

Crkvica na groblju u Laduču:

 

 

Jedan od brojnih potoka koji teku iz Marijagoričkog pobrđa prema Savi:

 

 

Još jedna promjena lokacije:

 

 

Ovih bajkera ima posvuda:

 

 

Pošta 10291 Prigorje Brdovečko:

 

 

[Stanley]

U Prigorju Brdovečkom ili uz njega nalazi se moje krajnje odredište - željeznički kolodvor Savski Marof. S obzirom da idem prvi put ovom relacijom ne predbacujem si što sam malo prerano skrenuo sa glavne ceste. Glavno je da je mostić pouzdan i staza suha:

Dok sam se približavao kolodvoru iz njega je upravo izlazio teretnjak vučen elektrolokomotivom Vectron u bojama PPD. Uspio sam ga uhvatiti s leđa:

Nekoliko slika iz kolodvora Savski Marof:

Stiže Somulj-aga za Harmicu:

Kraljevski udoban povratak:

 

[mgalic2]

 

 

 

Gdje su oni što kažu da se ne vidi kroz natpise na staklu?

[seabral]

Kraljevski udoban povratak:

https://i.imgur.com/fQJF2q4.jpg

Kraljevski ? Hm, meni ovo više liči na tramvaj s lošom reklamom preko prozora nego na vlak u kojem bih se htio voziti.

U normalnim državama i tramvaji imaju dupla sjedala barem s jedne strane, a kod HŽPP-a to nemaju više niti vlakovi. Potpuno izopačeno ... :

[Stanley]

Stajalište Sutla 16. veljače 2019.

Potpuno je pusto. A i tko bi očekivao nekakav promet na pruzi subotom popodne:

Tko kaže da nema vlakova? Stiže Som za Harmicu:

Ode on prema odredištu. Brzo će natrag: