Moje šetnje uz prugu

[Stanley]

Ponekad se dogodi da me put nanese negdje uz prugu i uhvatim neki foto zapis, ali materijala nema dovoljno za pravi putopis. Stoga ću takve epizode ubuduće stavljati u jedinstvenu temu.

Sutla 16. rujna 2018.

Jučer sam iskoristio lijepo popodnevno vrijeme da izađem na svjež zrak, a svježina je tamo gdje je pruga. Odredište je bilo stajalište Sutla, posljednje službeno mjesto na X. koridoru u smjeru Slovenije i na kumrovečkoj pruzi prije Harmice.

Peron:

Stara zgrada je napuštena i devastirana:

Izdaleka lijepo izgleda okružena zelenilom:

ŽCPR:

Odjednom se začulo cin-cin i nešto se šuljalo iz smjera Dobove:

 

[Stanley]

To je Taurus SŽ 541-009 u strojnoj vožnji. Na moje iznenađenje lokomotiva se zaustavila ispred ŽCPR-a...

... iako su polubranici bili spušteni, a svjetlosna i zvučna signalizacija je radila normalno:

Preko prijelaza korakom:

I ode ona prema Savskom Marofu:

Pogled prema zapadu:

Kada ćeš ti opet do Kumrovca?

Usputni prizor - crkvica iznad Šenkovca:

Somulj-aga 6112-108 koji me dovezao vraća se iz Harmice:

 

[Stanley]

I on je stao ispred ŽCPR. Vjerujem da će neki stručnjak objasniti ovu zbunjozu:

Pogled prema Savskom Marofu:

Imao sam više od sat vremena na raspolaganju pa sam zabilježio i nešto od druge vrste prometa - 10292 Šenkovec:

Povratak kućici u zelenilu:

Civilizacija je stigla i u ove krajeve:

 

[Stanley]

Ulaz u zgradu je zabarikadiran:

Nešto se šulja i iz Savskog Marofa:

To je Somulj-aga 6112-103 koji će me vratiti u Zagreb:

Ali će prije toga u Harmicu:

 

[Stanley]

Dok čekam sominu da se vrati iz Harmice bilježim likovne izražaje u novom dijelu stajališta:

S obzirom da ovdje nema Mamića cigana/pedera/lopova (dodati po želji), ni ubij Srbina/tovara (dodati po želji) ni ušatog U, već prevladavaju ljubavne poruke, ako Zeleni most postane ''Hendrixov'' onda Sutlu treba preimenovati u Srčeko. Ili još bolje u Sveti Valentin jer je zaštitnik zaljubljenih:

Mjesec i 25 kV:

Stiže mi vlak za povratak:

I jedna usputna impresija - Plasser&Theurer u Zaprešiću:

 

[DB]

To je Taurus SŽ 541-009 u strojnoj vožnji. Na moje iznenađenje lokomotiva se zaustavila ispred ŽCPR-a...

... iako su polubranici bili spušteni, a svjetlosna i zvučna signalizacija je radila normalno:

...

Preko prijelaza korakom:

...

 

I on je stao ispred ŽCPR. Vjerujem da će neki stručnjak objasniti ovu zbunjozu:

...

 

Od odavde do tu.

[Stanley]

Tako nešto sam i pomišljao, hvala.

[DB]

Ponekad se dogodi da me put nanese negdje uz prugu i uhvatim neki foto zapis, ali materijala nema dovoljno za pravi putopis. Stoga ću takve epizode ubuduće stavljati u jedinstvenu temu.

...

 

P.S. A Carpe Diem? To gore znači da to nije to, ili mijenjaš imidž?

[Stanley]

Carpe Diem ostaje za cjelovite putopise. Ovdje ide jedan do pe'šes' postova, kako se trefi.

 

[Stanley]

Nije baš otvorena pruga, ali je željeznica:

Hrvatski željeznički muzej, 15. rujna 2018.

U subotu 15. rujna bio sam u Hrvatskom željezničkom muzeju zbog OVOG događaja, pa sam usput obišao dio izloženih željezničkih vozila.

Kao da se nad muzejem skupljaju tamni oblaci:

Zainteresirali su me stari vagoni:

Naročito ovaj:

Parnjačica JŽ 51-144 se još dobro drži...

... za razliku od Kennedyja:

 

[Stanley]

Stara drezina:

Dobila je po nosu:

Pred njom sam se puno puta sklanjao sa pruge:

Poštanski vagon je sklonjen u bunker muzeja. Bar neće šarati po njemu:

Po dolu i gaju...

Poznati ugođaj:

 

[Stanley]

Vagon je pretvoren u izložbeni prostor, a ovo su uzorci putničke prtljage:

Nekoliko zapisa o povijesti željeznice na našim prostorima:

Kratku priču završava kraljica među izlošcima:

 

[Stanley]

Velika Gorica, rujan 2018.

 

Ovih dana sam skoknuo do Velike Gorice s višestrukim ciljem - da obiđem gradilište novog poštanskog logističkog centra (službeno u Gradićima), da iskušam novu prigradsku željezničku liniju Zagreb - Velika Gorica i na kraju, ali ne i posljednje, da iskoristim jedan od zadnjih ljetnih dana Anno Domini 2018. U drugom i trećem sam uspio, ali u prvom ne. Bio sam, naime, uvjeren da toponim Gradići označava istoimeno selo jugozapadno od željezničkog kolodvora pa sam umjesto na gradilištu završio na nekom deponiju smeća. A gradilište se nalazi na sasvim drugom mjestu, u nikakvim Gradićima nego u Velikoj Gorici, na uglu Vukomeričke i ulice Fausta Vrančića. Nisam više imao vremena ići tamo.

S obzirom da sam se našao vu kuruzi drugih forumaša nisam radio poseban putopis o kolodvoru i okolici i zabilježio sam tek nekoliko usputnih impresija. A datum izostavljam iz razloga koji će biti jasniji iz sadržaja.

 

Možda ovo katastarski jesu Gradići, ali meni vonja na Veliku Goricu - lokacija logističkog centra je u sredini slike:

 

 

No počnimo iz početka, a početak je bio ovaj pošarani mađaron:

 

 

Stigao sam petnaestak minuta prije polaska:

 

 

Usputna impresija - vagoni na kojima piše Rijeka - Osijek:

 

 

U vlaku sam zatekao samo dva čovjeka - strojovođu i konduktera. Neposredno pred polazak ušao je još jedan putnik. S majstorom i kondukterom sam popričao desetak minuta. Rekli su mi da većina potencijalnih putnika još ne zna za ovu novu prigradsku liniju, a sudeći po displeju ne znaju ni oni u HŽ PP koji su nadležni ''poštelati'' relaciju:

 

 

S obzirom da smo uspostavili dobre diplomatske odnose majstor me ljubazno pripustio u upravljačnicu (kondukteru sam pokazao kartu):

 

 

 

 

[Stanley]

Voziiii Miško:

S obzirom da idemo prema suncu, a ''šoferšajba'' nije baš u bajnom stanju, slike nisu za izložbu ali mogu proći:

 

[Stanley]

I evo nas u odredištu:

Civilna strana:

Robno skladište koje se naravno ne koristi:

 

[Stanley]

Dvije sličice iz prometnog ureda:

U kolodvoru sam nabrojao 17 Habbins-a:

 

[Stanley]

Zavirio sam i u putnički prostor, koji je vrlo čist i uredan:

Kod robnog skladišta je poveće parkiralište:

I za kraj Som-regionalac za povratak:

 

[josip]

Sljedeći put se slobodno najavi, pa ćemo zajedno obići lokaciju novog poštanskog centra!