Od Zaprešić Savske do obale francuske, 19. svibnja 2018.

[Stanley]

Jučer je meni bio praznik - Dan izviđača. Ne mislim na ove današnje, oni su iz sasvim drugog filma, nego na moju generaciju iz nekih davnijih vremena. Prvu izviđačku četu u bivšoj Jugoslaviji osnovao je u Zagrebu pokojni Boris Lešnik 1950. godine, a 19. svibnja 1951. započeo je prvi tečaj za izviđačke vođe. Taj datum se obilježavao kao Dan izviđača Jugoslavije.

 

U to ime već viđena fotografija, ali prikladna za jučerašnji dan i željeznički forum - moji izviđači čekaju vlak u kolodvoru Sirač za povratak sa tabora Pakra Manastir 1971. godine:

 

 

Kad je već takav praznik valja ga obilježiti nekom ugodnom šetnjom. Samo gdje? Sve živo u bližoj okolici sam već obišao, a nemam puno vremena jer me popodne čekaju obiteljske obaveze. Pa sam odlučio obići lokaciju na kojoj još nisam bio - skelu Medsave kod Zaprešića. Da nije bilo vožnje do stajališta Zaprešić Savska i natrag vlaka ne bih vidio. Vladala je totalna željeznička pustinja, čak u kolodvoru Zaprešić nije bilo ni jednog jedincatog vagona, ni jednog Plassera... baš ničeg. Govorim o onome što (ni)sam vidio, a je li štogod prolazilo dok me nije bilo uz prugu ionako nije važno.

 

Na stajalištu Zaprešić Savska, u neposrednoj blizini ŽCPR, naišao sam na ovaj crveno-bijeli stupić. Pokušavam odgonetnuti što znači - opomenica cestovnog prijelaza nije jer se nalazi preblizu, a ni izgled ne odgovara. Raspored boja bi odgovarao opomenici pružnih radova, ali nedostaje onaj kramponja na vrhu (a i nema nekih radova):

 

 

Opomenica bi izgledala ovako:

 

 

Što god taj stupić značio strojovođa ga ne vidi jer se nalazi iza ove građevine:

 

 

No time ne kanim razbijati glavu, idem svojim putem. Za početak pogled na prugu u smjeru Brdovec - Savski Marof, kojoj očito treba generalni remont:

 

 

ŽCPR Zaprešić Savska sa južne strane:

 

 

Izgleda da je tu netko nagrabusio:

 

[Stanley]

Krenuo sam cestom prema skeli, a prometni znak obećava da će okoliš biti prikladan za rekreacijsku turu jednog izviđačkog veterana:

 

 

Neki vodotok čije ime nisam mogao naći na internetu. Nadam se da nije onaj Gorjak kojeg truje Pliva u Savskom Marofu:

 

 

Most:

 

 

Uz cestu ima svega, pa i makova:

 

 

Sjemenke nije preporučljivo konzumirati jer vode u stanje dilajla:

 

 

Ima i kuruze:

 

 

Dubinski pogled na Samoborsko gorje:

 

 

Ovakav ambijent najviše volim, a cvrkut ptica je neponovljiv. Uostalom prolazim kroz ornitološki rezervat:

 

 

[Stanley]

Plantažni voćnjak:

Izgleda da gazdi ne ide najbolje:

Neka vododerina:

Prva rasputnica. Ja ću desno:

Ovako je voćke od nametnika štitio i moj deda:

Cesta je puna zavoja.

Opet u hladovini:

 

[Stanley]

Druga rasputnica:

Sada sam već sasvim blizu cilja:

Osobna iskaznica šume:

Tu smo:

Pogled na Savu i ''obalu francusku'':

 

[Stanley]

Zašto ''obala francuska''? Jer je Sava nekada bila granica Hrvatske (točnije Austrije) i područja pod vlašću Napoleona Bonaparte, a današnji teritorij grada Samobora je bio pod upravom Francuske.

Kao što je poznato Napoleon je petnaestak godina šamarao europske velesile i uzeo sve što je mogao dok se nije prehladio u Rusiji. Između ostalog došao je glave Mlečićima i Dubrovačkoj republici, a nakon što je Austriji razbio nos u bici kod Wagrama mirom u Schönbrunnu (Traité de Schönbrunn; Friede von Schönbrunn) od 14.listopada 1809. uzeo je Hrvatsku južno od Save, uključivo Dalmaciju, Primorje i Istru, te veći dio Slovenije. Napoleon je tim područjima vladao od 1809. do 1813. godine, a naziv im je bio Ilirske provincije (Les Provinces Illyriennes).

 

Napoleon Bonaparte (Jacques-Louis David 1812.):

 

 

Ilirske provincije:

 

 

Pustimo sada povijest, iako znam dosta ljudi koji se ne bi bunili da je Napoleon prešao Savu. Dapače, ne bi se bunili da je ostao ovdje do danas. Ali to su već fikcije, pa se vraćamo u realnost. Selo na drugoj strani zove se Medsave:

 

 

Rampa za ulazak cestovnih vozila i pješaka na skelu:

 

 

Onaj bager vjerojatno radi na utvrđivanju obale:

 

 

Pogled sa rampe na Savu uzvodno:

 

 

Skela je na drugoj strani rijeke:

 

[Stanley]

Skela vozi non-stop i upravo kreće prema lijevoj obali Save:

Stigla:

Odlučio sam prevesti se na drugu stranu i vratiti se povratnom vožnjom, a cijela tura me koštala 10 kuna. S obzirom da sam već bio prištedio 5,20 kuna jer se kondor u vlaku nije pojavio (blagajna u Vrapču vikendom ne radi) to je čak i za penzića bio sitni trošak:

 

[Stanley]

Obala na strani Zaprešića:

Kormilo:

Sava uzvodno:

Osobna iskaznica plovila:

 

[Stanley]

Skela ima i svog pjesnika:

Moj jedini doticaj s obalom Ilirskih provincija:

Odosmo mi odmah natrag...

... prema drugoj obali Save:

Ima i putnika koji se stalno vozikaju, a ne plaćaju prijevoz:

Pontoni:

 

[Stanley]

 

Ode ona opet na fra... samoborsku stranu, a odoh i ja svojim putem:

 

 

Oprez! Portosijanci na cesti:

 

 

Dubinski pogled na Medvednicu:

 

 

Podsjećanje gdje sam doskitao:

 

 

Od svih prometnih znakova ovaj mi je najsimpatičniji:

 

 

Povratak na stajalište ŠIĆ AV KA:

 

 

[Stanley]

Dvije slike stajališta:

Tri pogleda u smjeru kolodvora Zaprešić:

Cvijeće i željeznica:

Primijetio sam da su neki pragovi novi, ali ih ima još koji su zreli za zamjenu:

 

[Stanley]

Zastrašujuće je koliko je ovo društvo ravnodušno prema vandalskom šaranju po svemu i svačemu:

Vlak za povratak kotrlja se iz Brdovca svemirskom brzinom od 60 km/h:

Jedna usputna slika - prazan kolodvor Zaprešić:

I za kraj satelitski prikaz trase mojih jučerašnjih putešestvija. Gore desno je stajalište Zaprešić Savska, lijevo dolje skela Medsave, a vidi se i cesta koju sam prehodao:

 

[DB]

Jučer je meni bio praznik - Dan izviđača. Ne mislim na ove današnje, oni su iz sasvim drugog filma, nego na moju generaciju iz nekih davnijih vremena. Prvu izviđačku četu u bivšoj Jugoslaviji osnovao je u Zagrebu pokojni Boris Lešnik 1950. godine, a 19. svibnja 1951. započeo je prvi tečaj za izviđačke vođe. Taj datum se obilježavao kao Dan izviđača Jugoslavije.

...

 

Dobro, objasni nam još samo - a kaj ste vi to izviđali?

[Stanley]

Dobro, objasni nam još samo - a kaj ste vi to izviđali?

 

To ne bi baš spadalo u ovaj putopis, a i uzelo bi previše prostora i vremena. Može eventualno ex privata uz honorar od 20 € po trenutku.

Bolje bi bilo da si objasnil kaj predstavlja onaj crveno-bijeli stupić kojeg strojovođe ne vide, a u Signalnom pravilniku ga nema. Ti si maher za te stvari.

[DB]

 

To ne bi baš spadalo u ovaj putopis, a i uzelo bi previše prostora i vremena. Može eventualno ex privata uz honorar od 20 € po trenutku.

Bolje bi bilo da si objasnil kaj predstavlja onaj crveno-bijeli stupić kojeg strojovođe ne vide, a u Signalnom pravilniku ga nema. Ti si maher za te stvari.

 

Dobiš pivu i to bu sasvim dost.

 

Stupić iz Savske nije u Signalnom pravilniku, no viđal sam ih pokraj uređaja na ŽCP-ima. Po osjećaju, trebali bi možda služiti fizičkoj zaštiti dijela uređaja - no to bi možda najbolje objasnil BarojE.

[Duh u močvari]

 

Dobiš pivu i to bu sasvim dost.

 

Stupić iz Savske nije u Signalnom pravilniku, no viđal sam ih pokraj uređaja na ŽCP-ima. Po osjećaju, trebali bi možda služiti fizičkoj zaštiti dijela uređaja - no to bi možda najbolje objasnil BarojE.

 

 

(7) Mimoilazne zaštitne ograde moraju biti obojene crveno – bijelo, s naizmjeničnim poljima duljine 25 cm.

 

Pa se valjda vode time u farbanju ostalih stršećih metalnih dijelova u blizini ŽCPR

[ivog]

Koliko ti je vremenski trebalo od stajališta do skele?

[Stanley]

Nekih pola sata, u povratku nešto manje jer se nisam zadržavao radi fotkanja. S tim da je moja prosječna brzina hodanja cca 6 km/h.

[ivog]

Nekih pola sata, u povratku nešto manje jer se nisam zadržavao radi fotkanja. S tim da je moja prosječna brzina hodanja cca 6 km/h.

 

Dosad sam uvijek išao autom i izgledalo mi je kao nikad kraja vožnje, pa me zato zainteresiralo..

[Portos]

 

Dosad sam uvijek išao autom i izgledalo mi je kao nikad kraja vožnje, pa me zato zainteresiralo..

Udaljenost je 3100m. Za Stanleya 30'

[Kupljenec]

Danas baš išel u Samobor prek skele, pa na Samoborskoj strani zanimljiv natpis.

[Stanley]

U današnjem prilogu nema ni Savske ni obale francuske, ali ima Zaprešića pa kratak zapis iz jutarnje penzićke šetnje dodajem ovdje. Ima i puno vode, a ona se nalazi u jezerima Zajarki.

Zajarki su pučki rečeno šoder-graba nastala iskapanjem šljunka prije 50 godina. Površina im je oko 40 hektara, a lokalci ih zovu Bager. Kroz godine ih je priroda uzela pod svoje i danas predstavljaju privlačno izletište i kupalište koje rado posjećuju ne samo Zaprešićani već i stanovnici šire okolice uključivo Zagreb, a dolaze i strani turisti. Zajarki su poznata meka za sportske ribolovce jer obiluju krupnom ribom kao što su šaran, štuka, som, tolstolobik i amur. O ribolovu i poribljavanju vodi brigu zaprešićko Športsko-ribolovno društvo ''Šaran''.

Zajarki se nalaze u neposrednoj blizini željezničkog kolodvora Zaprešić, oko 200 metara zapadnije. Sastoje se od dva jezera, od kojih Malo služi isključivo za ribolov. Na Velikom jezeru se nalazi kupalište i mali šumoviti otočić. Posjetitelji se mogu osvježiti ili utažiti glad u nekoliko ugostiteljskih objekata.

O zaprešićkoj ''rivijeri'' sam puno slušao, a nikad je nisam vidio. Kako se nalaze blizu željeznice eto lijepe prilike za ljetnu jutarnju šetnju.

Zajarki i kolodvor Zaprešić, satelitska snimka:

Primjerak šarana kapitalca ulovljenog u jezeru Zajarki, snimka sa web stranice ribolovnipribor.hr:

Za početak izlaz iz kolodvora Zaprešić u smjeru Savskog Marofa i Zaboka:

Dva pogleda na Infru:

Zvuk zvonca je mamac da se ode na ŽCPR:

Mađar iz smjera Savskog Marofa čeka na ulaznom signalu:

 

[Stanley]

Mađar je čekao da iz kolodvora izađe Som u suprotnom smjeru:

Kažiput:

Kuruza ne izgleda loše:

U izviđačima nismo učili kako se zove ova žuta biljka:

Prva destinacija - zgrada ŠRD ''Šaran'':

Informativni pano:

Pobliže:

 

[Stanley]

Nekoliko slika Malog jezera:

Prevlaka između dva jezera:

Veliko jezero:

 

[Stanley]

 

 

Divlje patke izgleda ne vole društvo ljudi:

 

 

 

Nije baš sve svugdje dopušteno:

 

 

(Vjetrić mi je doljuljao list točno pred objektiv)

 

 

Kućica za ptice:

 

 

[Stanley]

Marketing:

Oproštajni pogled na Malo jezero:

Som za Zagreb - Dugo Selo. Nisam imao potrebu trčati za njim:

Stiže i moj vlak za povratak. Umjesto prljave i pošarane Macose ugodno iznenađenje - Končarevac 7023-001. Vlak je na moje iznenađenje bio krcat. Jedva sam našao mjesto za sjesti i to u 1. razredu:

Najnoviji DMV zaslužuje i sliku iz Vrapča. Nadam se da će mu i braća uskoro na prugu: